DŽEMAT TRŠĆE , KAKANJ

Fahrudin Čeliković

(1956-1992)

Fahrudin Čeliković rođen je 20.juna 1956.godine u Tršću, od oca Adema i majke Zibe, rođene Kahvedžić. Bio je dobrovoljac PL. Kao vojnik-strijelac poginuo je na zadatku u Kralupama 21.sebtembra 1992.godine.Ukopan je dan kasnije u rodnome Tršću.Iza njega su ostali supruga Naila i dvije djece Jasmin i Sabina. Fahrudina su mnogi znali i voljeli. Uzvraćao je im ljubav, bio je otvoren ,srdaćan, veseo i društven.Cjenili su ga zbog njegove dobrote,poštenja čestitostii rado ga viđali u svom društvu. Bio je zaposlen u Rudniku i Termoelektrani "Kakanj".Po zanimanju je bio mašinac-bravar. Na doškolavanje je išao u Beograd.Stećeno znanje je znao primijeniti na poslu i rado ga prenijeti svojim radnim kolegama,baš kao što je u životu s drugim dijelijo svako dobro i zlo. Presudnu bitku između dobra i zla nije uspio dobiti. Njegova žrtva , ipak, nije uzaludna.

Ekrem Čeliković

(1967-1993)

Ekrem Čeliković je rođen 3.marta 1967. godine u Tršću,od oca Hakije i majke Džemile ,rodžene Husika.Osnovnu školu završava u rodnom selu,da bi srednju stručnu spremu završijo i Kaknju .Po završetku srednje škole zaposljava se u RMU "Kakanj" i biva raspoređen na poslove pogona "Stara jama". U međuvremenu se ženi sa Senadom i postaje otac jednog djeteta,Semira.Skromno slobodno vrijeme provodi u krugu porodice,kojoj je pored roditelja bio veoma predan.Nije imao neki poseban hobi,a u slobodno vrijeme volio je slušati muziku,naravno narodnu.Izbijanjem agresije na Bih i formiranje 3009.bb. u Kaknju, Ekrem biva mobilisan kao vojnik -strijelac, da bi ga na izvršavanju zadatka na vozućkom ratištu 28. aprila 1993. godine srpsko-četnićki agresor ubio.Dženaza mu je klanjanja dva dana poslije u rodnom Tršću, gdje je i ukopan.

Sezahija Banjić

(1955-1993)

Sezahija Banjić,sin Šefika i Bademe,rođena Velagić,rođen je 23.septembra 1995.godine u selu Ivnica kod Kaknja.Osnovnu školu završava u OŠ Podbjelavići,a srednju nije završijo.Sa punoljetstvom se zapošljava u RMU "Kakanj" i biva raspoređen na poslove Pogona "Stara jama".Bio je oženjen i otac troje djece:Eldina,Elvira,Enhara.Izbijanjem agresije na BiH dobrovoljno se prijavljuje OPŠTO-u Kakanj,da bi se formiranjem 7.muslimanske brigade priključio njoj.U odbranu protiv HVO-a na podrućju Busovače Sezahija daje i svoj život.Dva dana kasnije mu je klanjanja dženaza -namaz i ukopan je i rodnom selu Ivnica.

Sehvedin Selimović

(1972-1993)

Sehvedin Selimović ,sin Ismeta i Fatime ,rođene Gonđo,rođen je 20.februara 1972.godine u Sokocu.Osnovnu školu je završijo u mjestu Kaljina,općina Sokolac,a nakon toga Poljuprivredni-tehnićku školu isto u Sokocu.Nije bio zaposlen,niti oženjen.Hobi mu je bio džudo-karate,a prije rata je bio član Karate kluba "Sokolac".Sa formiranjem 309.bbr.mobilisan je ,a ubrzo zatim prelazi u 7 muslimansku brigadu.Ubijen je u oslobodženju Kakanja od pripadnika HVO-a 10 juna 1993 godine u Vlahovićima kod Kaknja a 11 juna 93 godina ukopan u Tršću gdje mu je klanjana dženaza.

Abdullah Salkić

(1973-1993)

Abdullah Salkić ,sin Ramiza i Hasije ,rođen je 1.sebtembra 1973 godine u Tršću.Osnovnu školu završava u Tršću,kao vrlo dobar đak,a zanat bravara u Mašinskoj školi u Kaknju.U slobodno vrijeme bavio se stonim tenisom i planiranjem.Po izbijanj agresije dobrovljeno se prikljućio TO-u Kakanj,da bi sa formiranjem tadašnjeg MOS-a a poslije 7.muslimanske brigade ,prešao i nju i tu završio i svoj ratni put.Poginuo je braneći rodno selo od HVO-a na Vukanjskom brdu11.juna 1993.godine,a ukopan je 12.juna 1993.godine u Tršću.

Salko Bliznović

(1966-1993)

Salko Bliznović,sin Himze i Zehre,rođene Šišić,rođen je 26.juna 1966 godine u Tršću.Osnovnu školu završava u područnoj školi  u rodnom selu,a tekstilnu školu u Visokom.Nakon završetka srednje Škole zaposljava se u RMU-u Kakanj ,Pogon "stara jama".Slijedeči tok života kao i mnogi drugi, Salko zasniva porodicu sa Samirom i sa njom radža Zehru i Sedina.Na njegovom se licu ,prema Samirinom kazivanju ,bez odzira na situaciji u kojoj se nalazio,nije mogla primjetiti tugauvijek je bio nasmijan i raspoležen.Slobodno vrijeme provodio je slušajući muziku i popravljajući razne mašine.Kako je agresija na BIH postala izvjesna,Salko dobrovoljno se prikljucuje.Poginuo je 30.augusta 1993.na podrucju Kreseva a ukopan u rodnom Tršću.

Mufid Mrkonjić

(1968-1994)

Mufid Mrkonjić je rodđen u Tršću 7.februara 1968.godine .Sin je Himze i Hatidže,rođene Trako.Osnovnu školu završava  u Tršću,a zatim upisuje Mašinsku u Kaknju,nakon kojeg se zaposljava u Termoelektrani "Kakanj".Bio je oženjen,otac jednog djeteta.Njegov hobi je bio sport,a posebno nogomet.Otac Himzo prića da je "boi čovjek što ga je trebalo tražiti".Volio je društvo i rado bio viđen u istom.Agresijom na BiH dobrovoljno se stavlja na raspolaganje TO-u Kakanj, a poslije postaje pripadnikom 311.lbr.Poginuo je kao borac 329.bbr. na vozućkom ratištu 20 .marta 1994.godine.Ukopan je u rodnom Tršću dan kasnije.Iza njega ostaju supruga Amela i kćerka Irmela.

Husejn Salkić

(1968-1995)

Rođen je u ponosnoj porodici Ramiza I Hasije,rođene Trako,8 juna 1968 u Tršću.Nakon završene osnovne škole u rodnom mjestu,završava zanat za mašinobravara.Radio je u TRO "Rudstroj" u Kaknju. Kao dijete je iskazivao lijepe vriline a takav je ostao i kao srednjoškolac  i kao radnik.Oni koji su ga poznavali mogu potvrditi da je bio miran,povućen i izuzetno pažljiv prema roditeljima.U borbu protiv agresora ukljućio se odmah na poćetku rata.Bio je u redovima Patriotske lige, a potom u MOS-u a kasnije kao dobar borac u 3.manevarskom bataljonu.Učesnik je mnogih bitaka protiv agresora,a poginuo je u akciji deblokade Sarajeva,na zadatku u okolini Semizovca 21.juna.1995.godine.Dan kasnije,u prisudstvu brojne rodbine,prijatelja i saborca ukopan je na mezarju u Tršću.

Zijad Banjić

(1964-1995)

Sin Ćamila i Derviše ,rođene Delić.Rođen je 20.februara 1964.godine na Ivnici kod Kaknja.Osnovnu školu završijo u Tršću,a zatim Građevinsku u Kaknju.Bio je zaposlen u RMU "Kakanj",Pogon "Haljinići".Nedugo nakon yaposljenja se i oženio.Kao veoma društvena ćovjeka ,vesela duha i izuzetno dobra,zanimala ga je muzika.Od malih nogu probijao se kroz život,jer je bez oca ostao u svojoj 7 godinia bez majke kada je ostao mladić.Po izbijanju agresije i Zijad se ukljućio u TO Kakanj ,da bi kasnije kao pripadnik 3 manevarskog bataljona ,21 juna 1995.godine u borbama protiv srbo-četnićkog agresora na Nabožiću poginuo.Ukopan je dan poslije u rodnoj Ivnici.Iza njega ostaju sin Amir i supruga Alija.

Mensur Bliznović-Ramos

(1969-1995)

Rođen je 9 novembra  1969.godine u Tršću.Sin je Mehmeda i Refije ,rođene Trako.Bio je dobrovoljac u 309.bbr i 7. muslimanskoj brigadi.Imao je ćin nadporućnika.Poginuo je izvršavajući zadatak na Ravnim Nabožiću 14 .jula 1995.godine.Ukopan je u Tršću dva dana poslije,u prisudstvu velikog brija rodbine,prijatelja,saboraca i najvećih oficira 3.korpusa ARBiH.Posthumno je odlikovan "Zlatnim ljiljanom".Bio je oženjen otac dvoje djece.Mensur je ,kaže mu majka Refija bio najbolji čovjek na svijetu.Nikada nije bio sam uvijek je oko sebe imao društvo.Zanimala ga je muzika ali se jedno vrijeme bavio i karateom.Osnovnu školu je završijo u Tršću a srednju u Kaknju.Bio je zaposlen u RMU  Kakanj.Ramos je za života postao legenda.Boi je hrabar i pouzdan borac o kome su se ispredale nevjerovatne priće.Uz njegovo ime uvijek se vezalo ime i njegova saboraca Rifeta Koprđe iz Breze.Ulijevali su sigurnost u redove boracai s njima ništa više nije bilo strašno.Bez pogovora je izvršavao svaki zadatak,a sa jednog od njih nije se ni vratio. Kada je poginuo imao je 26 godina.Smrt mu nije bila uzaludna.Bosna je slobodna,a u toj slobodi odrastaju mu i sinovi Mensur i Emrah,rođeni u braku sa Senadom.

Nedžad Husanović

(1969-1994)

Rođen je 8.novembra 1969.godine u Ivnici kod Kakanja.Sin je Muje i Behidže,rođene Kadrić.Od 1993.godine je vojnik –strijelac u 309.bbr.Iz Zavidovića je 7.septembra 1994.godine,zbog bolesti,sa linije helikopterom prebaćen u RMC Zenica,u kojem je isti dan preselio.Ukopan je u rodnoj Ivnici 8.septembra 1994.godine.Bio je oženjen,otac jednog djeteta.Osnovnu školu je završijo u Tršću,a zvanje varioca stekao u Kakanju.Radio je u Transportu u Kakanju.Volio je lov i to mu je bila preokupacija u slobodnom vremenu.Bio je dobar domaćin kući a radnik na poslu.Supruga Hankija i kćerka Amina bile su mu na prvom mjestu. Bio im je neizmjerno odan i privržen.